U srijedu, 21. lipnja, negdje oko 20 sati, nastavnici naše škole, predvođeni ravnateljem, Zlatko Stićem, uputili su se na zasluženi odmor izvan Lijepe naše. Dvadeset sati putovanja pokazalo se prilično napornima, no već prvi ručak u Bukureštu (Rumunjska) učinio je da zaboravimo neprospavanu noć i sat vremena koje smo izgubili zbog prelaska u drugu vremensku zonu.
Hrana – ostavlja bez riječi (osobito deserti!), ali ono tužnije što također ostavlja bez riječi ulice su i fasade na kakve nismo navikli. Približavajući se centru, dojam se popravljao, ali na prvu je zaista bilo teško vjerovati da nas je ova država prestigla po ekonomskom standardu. Ono što ne smijete zaobići – noćni je život Bukurešta koji se čini čak i življi od našega: ulice ožive, sve je puno lampica, glazbe, ljudi koji su pristupačni i šarmiraju čim im se pruži prva prilika. Što se šopingiranja tiče, nećete se previše razveseliti, a i cijene nisu ništa bolje nego kod nas. Osim toga, ubrzo ćete postati svjesni da reklama American Expressa da je to kartica koja otvara sva vrata – u Rumunjskoj baš i nije istinita.
Drugi je dan u planu bila Sofija. Ovaj grad u Bugarskoj, drugi najstariji u Europi, grad mudrosti, kako mu samo ime govori, prekrasno je uređen: nema trga na kojem nećete pronaći prekrasno cvijeće, fontane na kojima bi i Bandić pozavidio, i ponovno, vesele ljude s kojima bismo se još bolje složili da znaju engleski kao što ga (na silu ili svojom voljom, bolje ili lošije) znaju naši ljudi. Hrana – ponovno divna, za šopingiranje vrijedi što i za Bukurešt, osim što ovdje ipak možete naletjeti na dućane koji primaju sve kartice. Tužna strana ovoga grada jest beskućnik ispred gotovo svakih ulaznih vrata zgrade, pokriven trima kutijama. Ali, kada padne mrak – njih ionako ne vidite jer su ulice još divlje nego u Rumunjskoj, noćni život cvate i ubrzo shvatite da je, kao i gotovo svugdje, on način da se zaboravi na sumornu svakodnevicu.
Za kraj smo ostavili Beograd u kojem smo se, kao i svugdje u Srbiji, famozno najeli. Fasade koje nisu vidjele rata, standard bolji ili lošiji od našeg koji ne možete iščitati iz prve, ali ljubazni ljudi koji će vam bez mnogo pitanja donijeti pehar pun vode i leda da bi vam olakšali preživljavanje na +40°C.
Vratili smo se kući puni dojmova, umorni i s dokazanom istinom: putovati je dobro da biste shvatili u kako lijepoj državi živite.
(H.B.)
