NEK JAZIK POMENE ČA MISAL PRIPRAVI!
Povodom Godine Marka Marulića, kojom se obilježava 500. obljetnica njegove smrti, a na poticaj učenika, Vijeće nastavnika Hrvatskoga jezika Škole suvremenog plesa Ane Maletić organiziralo je krasnoslovni maraton Judita (opet) govori. Zadatak je bio naučiti krasnosloviti određeni broj stihova iz Judite po samostalnom izboru, s težnjom poštivanja izvornih čakavskih naglasaka. Prijaviti su se mogli učenici od prvog do četvrtog razreda srednje škole. Pobjednik maratona bio je odabran prema sljedećim kriterijima:
- točnost
- izražajnost
- govorne vrednote
- neverbalni elementi
- duljina tekst
Naša je učenica, Isabella Dumić (2.l), pod mentorstvom Henriete Barbarić, prof., naučila 60 susljednih stihova i osvojila odlično drugo mjesto na natjecanju i prvu pohvalu komisije. Njezinu je izvedbu komisija ocijenila kao vrlo posebnu, razigranu, gipku, osobito iznijansiranu, zaigranog pristupa i privlačne lakoće.
Događanje se održalo 15. ožujka 2024. u Školi suvremenog plesa Ane Maletić. Bio je ovo prekrasan događaj dostojan našega Oca Hrvatske Književnosti!
Čestitamo Isabelli, a u nastavku vam donosimo stihove kojima je odala čast Marku Maruliću – čini li vam se lakim za naučiti ;)?
Danica jur skolje zrakom odivaše,
ter čarljeno polje suncu pušćivaše.
Sunce podivaše jur svitlu glavu van,
jur svuda sivaše, jure bi bili dan.
Zbodena na ostan na turnu tikva sta,
i ništar ne postan, s oružjem družba sva
barom po vrata ta buknu z bukom na dvor.
Trumbitaš praskat ja protiva vojsci zgor.
Po vojsci sta gromor, tekoše k šatoru.
Ki bihu pod šator, staše prid komoru.
Oružjem koporu, Oloferna zbučit
hteć, jer na zaporu ne smihu mu kučit.
Zamani bi bučit, on se ne probudi.
Tim se jaše mučit. Shode glave ljudi
vrataru, da zbudi njega sad, rekoše,
koga čuti sudi vojvode dojdoše
Govore: “Zidoše od zakutak miši,
ter nas zatekoše da boj bi(j)u piši.”
Tad Vagav ulisši, u dlan bi beritom,
za tim poposliši, mneć da spi s Juditom.
Ne čuvši za svitom šušnja ni govora,
zadi parst za plitom, razmaknu zastora.
Ugleda trup zgora gdi leži prez glave,
a pod njim je kora postilje karvave.
Zavapi i plave razdri o se rube,
i brade pahljave sidine oskube.
Zatim sobom snube, plačan teče vidit
od skrovišća kruge u ke staše Judit.
Ne zastav ju, hitit ja da van isteče.
Istekši ja vapit: “Jedna žena”, reče,
“Židovinka, spletče rugo u sem dvoru,
priročno poleče Nabukodonosoru.
Evo u svu komoru Oloferne kopni
na postilji goru, na njemu glave ni!”
Asirski baše ti glas kada slišiše,
obojmeknuše svi i svite razdriše.
Svi se pristrašiše, kako komu gavun
vali zbiv odniše argutlu i tamun.
Dimajući garbun jidrom paha, huhće,
miša s morem salbun, on od straha darhće.
Takim strahom dahće bjeno sartce ovih,
plač ter vapaj bahće, i jur obide svih.
Ne osta karv u njih, i vidiv na grad dil
udov Olofernjih, strah jih je veći bil.
Marmor je svuda vril,
smete se vas okol.
Starknja usta od sil, svak je bižat obol.
Kako kada sokol u nebo se vija,
jato se ptic odzdol široko razvija.
Ča pri more svi(j)a, naprid se po(j)ima,
jer ga strah zabi(j)a, duše ne po(j)ima.
Tako tada njima bojazan micaše,
simo-tamo svima po polju starkaše.
Svaki se bojaše jer Betulijani
oružnih hust staše nad njimi u strani.
Ki vidiv da bani asirski odbigoše,
s onih gornjih stani vičući stekoše.
Stižući bodoše mnozih šćipačami.
Mnozih posikoše po pleću sabljami.
Mnozih ki lugami na konjih bižahu,
sabjeni praćami legoše u prahu.
Nevidom svi(j)ahu. Nigdar toke sile
u toliku strahu, ja mnju, nisu bile.
Kud su god hodile, ni kih moći manje
jesu naskočile, ni tirale hlanje.
