Pismo samohranoga oca osmero djece koji su jedna od pet obitelji koje smo darivali na jučerašnjoj božićnoj priredbi. Zaista dirljivo, osobito sam kraj 
.
“Poštovani,
Želim u ime svoje mnogobrojne obitelji zahvaliti svima, ravnatelju, profesorima, svim djelatnicima, učenicama i učenicima te njihovim obiteljima i prijateljima koji sudjeluju u akciji darivanja.
Vaša škola, djelatnici i učenici primjer su solidarnosti s potrebitim obiteljima. Darivanjem djeca uče da u životu nisu važne samo materijalne stvari i da neka sitnica, koja se pokloni drugome, puno znači u njegovoj egzistenciji.
Hvala svima što su spremni odvojiti dio sebe, dio svojih uspomena, vremena i pažnje prema mojoj obitelji, ali i drugima. Već treću godinu pozvani smo vama u školu na priredbu. Na toj je priredbi teško suzdržati emocije i sakriti suze jer uvijek uložite cijelo svoje srce da biste obradovali naše siromašne i ponajviše tužne obitelji. Tijekom godine, mi nemamo mogućnosti otići na neku predstavu, u kino, na izlet, na more, skijanje i mnoge aktivnosti koje su nekim obiteljima uobičajene.
Ovim bih putem apelirao na vaše učenike i učenice da i dalje u svojem životu, kao odrasli ljudi, zadrže tu ljudskost. Nitko od nas na ovome svijetu ne ostaje vječno, a za nama ostaju samo sjećanja na ono što jesmo ili nismo učinili.
Želim u ime svoje obitelji svima, ravnatelju, profesorima, djelatnicima, učenicama i učenicima i njihovim obiteljima: SRETAN BOŽIĆ i SRETNU NOVU 2018. godinu! Puno zdravlja i obilje blagostanja!
Mojoj obitelji najpotrebnija je hrana jer egzistiramo od dječjeg doplatka i moje invalidnine od 350 kuna (ukupno oko 2400 kuna).
P.S. Ukoliko mi se iznenada nešto dogodi, molim vas, nemojte zaboraviti moju djecu jer će tada trebati pomoć!”
