Autori plakata “Povijest škole u crtežu”: Luka Nikić, Klara Hranuelli, Anais Stipanić, Martin Habjanić i Jelena Gladović

Naša škola dobitnica Nagrade Grada Zagreba

Kimnite u znak razumijevanja

Nagrada Grada Zagreba dodjeljuje se građanima Grada Zagreba i drugim osobama koje rade na području Grada Zagreba, radnim skupinama, trgovačkim društvima, ustanovama, vjerskim zajednicama, udrugama građana i drugim pravnim osobama za najviše zasluge i rezultate postignute u teorijskom i praktičnom radu u promicanju znanosti, gospodarstva, prosvjete, kulture, umjetnosti, sporta, zdravstva, socijalne skrbi i svih drugih područja društvenoga života u Gradu Zagrebu

Projekti, Volonterske akcije, Natjecanja, Organizacije manifestacija, konferencija i natjecanja; četrdesetak stranica čistoga teksta i još toliko stranica priloga u obliku brojnih zahvalnica, priznanja i potvrda – to je najkraći mogući sažetak Širega obrazloženja prijedloga naše škole za Nagradu Grada Zagreba. Nakon što ga je Vijeće roditelja pripremilo uz pomoć nastavnika, ravnatelj naše škole, gospodin Zlatko Stić, ispisao ga je i uvezao te će vam ga vjerojatno vrlo rado pokazati ako ga zatražite.

Bilo je iznimno teško na jednome mjestu okupiti sve ono što se u našoj školi događalo tijekom 2016. godine. Onome tko ne radi u školi teško je opisati kako djelatnicima u obrazovanju izgleda jedan prosječan radni dan. Onome tko ne radi u školi teško je objasniti zašto djelatnike u obrazovanju ljute raznorazni neobični načini vrednovanja našega rada. Važnije od svega – s nekim tko ne radi u školi teško je podijeliti ushićenje koje osjetite kada vidite da ste nešto u društvu oko sebe – promijenili na bolje.

Naša je škola od svoga osnutka, a prošlo je otada više od 70 godina, promijenila mnoge nazive i mnoga usmjerenja. U njoj su radili brojni nastavnici i školovale se još brojnije generacije učenika. Samo netko tko je dio ove škole od samih njezinih početaka može razumjeti što je značilo od škole, koja je davnih devedesetih jedva popunjavala razredne odjele, učiniti školu kakva je danas. Naši upisi izgledaju poput pretpremijere vrlo tražene predstave za koju se uvijek traži karta više. Mnogi mladi nastavnici, novi zaposlenici naše škole, ne znaju tko se krije iza uhodanog i naizgled samopodrazumijevajućeg mehanizma koji omogućuje da svakim danom sve funkcionira bolje i bolje. Nastavnici koji nisu na društvenim mrežama i koje možete vidjeti tek u sjenkama školskih hodnika – profesori su koji su danima (i noćima!) predanoga rada dizali vrijednost ove škole. Bilo bi nepošteno od mene kada bih pokušala istaknuti one za koje znam što su radili, kada bih ovdje spomenula osobu koja je pokrenula prvu volontersku akciju, osobu koja je prva odvela dijete na predmetno natjecanje, onu koja je prva organizirala svečanu priredbu, onu koja je prva napravila neki projekt kada riječ projekt još nije bila klišej razvikanoga novinarskog diskurza. Zbog svega toga ovdje neću istaknuti nijedno osobno ime i prezime – jer sve te osobe znaju što su učinile za ovu školu. Svi ti nastavnici upravo se zato rado vraćaju u školu. Svi ti nastavnici upravo zato na domjencima drže dirljive govore koji vam uvijek izmame koju suzu, a koju neki možda ne mogu razumjeti.

Svakom učeniku i nastavniku ponaosob – hvala!

I učenici. Možda se više nitko ne sjeća prvoga učenika na državnom natjecanju, ali zato sam sigurna da svaki, ali baš svaki učenik zna što je vrijedno učinio za ovu školu. Svaki učenik koji je na vrijeme došao u školu, ne zato što je znao da tako neće zaraditi neopravdani sat, već zato što je znao da time odaje počast školi u kojoj se znaju pravila i zašto ona postoje. Svaki učenik koji je bilo kojim svojim talentom ili tek egzistencijom učinio da ova škola bude još malo bolja. 

Koliko se god teškim činilo opisati školu od njezinih početaka, ništa lakše nije bilo opisati ni samo jedan njezin segment, rad u 2016. godini koju je trebalo predstaviti za Nagradu Grada Zagreba – a bila je ona posebna! – jer jednu školu nije moguće opisati u presjeku samo jedne godine. Mnogi od nas znaju što znači raditi na projektu i kolike to žrtve od vas traži. Znaju što znači uz to održavati nastavu i uz te dvije stavke organizirati i cijeli niz drugih aktivnosti koje ne možete nazvati projektom, koje ne možete nazvati nastavom, a koje radite jer vam je vaš posao –  istovremeno i životni poziv. Jer vam učenici uvijek daju neku ludu dozu energije i sretni ste kada činite nešto što njih usrećuje. A novčanu vrijednost stavki s toga popisa – nitko ne može izmjeriti. Zapravo, može, ili bi se bar trebale moći izmjeriti – ali za to nedostaje volje. Zato nas ljute neki novinski natpisi i zato nas ljute predrasude o djelatnicima u obrazovnom sustavu. Nedavno je dan prijedlog o honoriranju nastavnika koji rade na projektima. Pitala sam se: kojim će točno nastavnicima uključenima u projekt biti povećana plaća? Onima koji su projekt osmislili ili onima koji su ga napisali? Onima koji su napisano stilski doradili ili onima koji su stilski dorađeno lektorirali? Onima koji su ga provodili? Onima koji su kolegijalno uskakali raznim ustupcima kolegama uključenima u projekt? Onima koji su se brinuli za vidljivost projekta, za izradu web-stranica i drugih popratnih materijala?  Onima koji su se brinuli o održivosti projekta? Ponekad mi se čini da se oni, koji bi se najviše trebali brinuti o nama, onašaju poput zlog očuha ili zle maćehe svojoj djeci nastavnicima kada odluče na ovakav način honorirati samo dio rada samo dijela svoje djece. Jer, koji bi roditelj mogao odlučiti koje je njegovo dijete zavrijedilo nagradu više od drugoga? Tko je ta viša instanca koja će reći što je za obrazovanje važnije – projekti ili kvalitetno odrađen nastavni sat? Državno natjecanje ili dobro pripremljena školska priredba? Sretan ili pametan učenik?

Svakome roditelju koji nas razumije – hvala!

Nismo u Šire obrazloženje Prijedloga za dodjelu Nagrade Grada Zagreba mogli napisati da učenici našu školu vole jer pod odmorom mogu dragati koze u školskom dvorištu. Nismo mogli napisati da su učenice kozmetičarskoga smjera ove godine našminkale velik broj drugih učenika i nastavnika za neko školsko događanje. Nismo mogli napisati da su geološki tehničari očistili sav snijeg oko škole pomažući domarima, ekološki tehničari pospremili sve stolice nakon neke priredbe, kemijski tehničari pomagali gospođama čistačicama nositi voće ili što su sve radili gimnazijalci i svi u Prijedlogu spomenuti i nespomenuti učenici dok nisu učili za natjecanja. Nismo mogli napisati da su uživali u pakiranju poklona za socijalno ugrožene obitelji. Nismo mogli napisati da nam za naš rad nitko nije dao novac kojim ćemo moći kupiti stan ili si osigurati sigurniju egzistenciju, ali smo zato bili zahvalni za svaki poticajan pogled. Za svako napisano ili izrečeno hvala. Mnogo toga nismo mogli napisati, ali ono što jesmo – kao što već rekoh – ravnatelj će vam vjerojatno vrlo rado dati na uvid. Želite brojke? Od brojki ljudi žive, brojke su važne – znao je to i zvjezdoznanac iz Maloga princa kojeg su ozbiljno shvatili tek kada je odjenuo odijelo! Taj bi vam znanstvenik, nakon emotivnoga dijela kojem ne dopuštamo da pretjerano prevlada ni u ovom članku, a kojem osobito nismo dali prostora u službenom dokumentu koji smo slali, rekao: Devet projekata pod pokroviteljstvom Europske unije; pet projekata pod pokroviteljstvom Ministarstva obrazovanja; dva projekta u školskoj organizaciji; deset volonterskih akcija; pet službenih priznanja; deset organizacija manifestacija i natjecanja u kojima smo bili glavni organizatori i četiri u kojima smo bili koordinatori; trideset učenika na državnim natjecanjima; četiri učenika na međunarodnim natjecanjima; stotinjak učenika na različitim sportskim natjecanjima.

Evo zašto smo dobili Nagradu

Povjerenstvo za dodjelu Nagrade u svome je Obrazloženju napisalo: U dugogodišnjem radu (od 1946.) promicala je interese učenika, pridonosila ugledu odgojno-obrazovnog procesa i težila poboljšanju i osuvremenjivanju nastave. Zaposlenici svojim nesebičnim radom pridonose kvalitetnoj realizaciji nastavnih programa i projekata potičući i promičući znanstvene i informatičke sadržaje. Osim postojećih programa – kemijskog i geološkog tehničara, u posljednjih dvadesetak godina, vodeći računa o potrebama društvenog okruženja i potražnje na tržištu rada, uvodi nove atraktivne programe – program kozmetičara, ekološkog tehničara i program prirodoslovne gimnazije koji ima i dva posebna razredna odjela – sportski i dvojezični razred. Obogaćeni novim sadržajima i znanjima uspješno sudjelujući u brojnim europskim projektima, osmislili su 15 novih kurikuluma iz fakultativnih programa. Učenici ove škole postižu izvanredne uspjehe na školskim, državnim i međunarodnim natjecanjima.

Kada smo na kraju školske godine u Panorami slavili naš uspjeh, bilo nam je važno samo jedno: zajedništvo. Bilo nam je važno da smo među ljudima koji razumiju naše žrtve. Koji su svjesni uloženoga truda. Koji vam neće izdavati naredbe, ali će biti zahvalni za svaku minutu vašega slobodnog vremena koju ste dali školi, a za nju niste bili plaćeni.

Biste li bili ljubazni i sada prebrojali sate uloženoga truda za to? Biste li bili ljubazni i prebrojali sate redovne nastave o kojoj nismo mogli pisati u Prijedlogu za Nagradu Grada Zagreba? Biste li sada pobrojali svih devet stotina učenika naše škole i stotinjak nastavnika koji su svatko na svoj način učinili da postanemo dobitnici Nagrade u 2017. godini? Ali, vjerujte, nitko od nas to ne očekuje od vas. Radije samo popijte kavu s nama. I kimnite u znak razumijevanja.

Henrieta Barbarić, prof.