Naši su učenici, Ivor Bulaja i Ante Cvitan, sudjelovali u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska” povodom osvajanje brončane medalje na Međunarodnom natjecanju iz biologije.
Možda bolje da šutim, ali valja reći da ih je za natjecanje, prvenstveno, pripremao profesor Željko Krstanac, a koji nije spomenut ni u članku  ni u prilogu.
Zanimljivo je da se učenici (svih škola, ne samo naše) na međunarodno natjecanje plasiraju radom koji rade sa svojim ŠKOLSKIM MENTOROM, a da ih na natjecanje vodi osoba koja ih do trenutka kada su postigli prvo mjesto na Državnom natjecanju, zahvaljujući osobnom i trudu profesora u školi, niti ne poznaje. Fantastičan mi je taj koncept i, rekla bih, nevjerojatan, ali sumnjam da je za naš obrazovni sustav i za našu državu išta više iznenađujuće. Zahvaljujući dobroj volji naše škole koja je platila put i mentoru, ove je godine mentor putovao s učenicima, ali su izričito naglasili da to neće postati praksa i da takav način organizacije – ne podržavaju. Naravno, zašto bi nastavnici koji rade u srednjoj školi bili nagrađeni za rad s učenicima? Sasvim je logično da na natjecanje s njima putuje kvalificiranija osoba s titulama ispred svoga imena koja u nekoj fotelji čeka da se isfiltriraju najbolji učenici pa onda pobere zasluge za njihov i rad njihova mentora. Ipak je ona ta koja je provodila sate svoga slobodnoga vremena s učenicima nakon nastave u školi i pomagala im oko izrade rada. LOGIČNO, sasvim logično. Zahvaljujući ovakvim logičnostima, okruženje u kojem rastemo ne mijenja se, a zadovoljni su samo oni koji su glupi, pa ne razumiju što se događa, i oni koji od takvih logičnosti imaju koristi. Klišej za kraj: Pametnome dosta. 
(Ovaj tekst ne izražava mišljenje Prirodoslovne škole Vladimira Preloga ili bilo kojeg njenog zaposlenika, već isključivo moje osobno.)