Kad bismo u internetski preglednik upisali pojmove povezane s lektirom, uz kratke sadržaje, brzo bismo naišli i na čitavu lavinu prigovora nastavnika i roditelja, a zaključak je uglavnom isti: djeca i mladi čitaju sve rjeđe – a nerijetko uopće ne čitaju. U svijetu u kojemu je gotovo sve dostupno jednim klikom ili dodirom ekrana, nije čudno da je sjesti nasuprot mrtvome slovu na papiru i zadržati pažnju dulje od trajanja jednoga ‘reelsa’ za mnoge postalo pravi izazov
Pišu: Henrieta Barbarić, prof. i Lucija Pušić, 2.c
Lektira i mentalno zdravlje
U školskoj godini 2025./2026. profesorice Hrvatskoga jezika Prirodoslovne škole Vladimira Preloga, Lana Rušnov Perić i Svjetlana Štampar, u suradnji sa školskom socijalnom pedagoginjom Tihanom Mikičić, pokrenule su preventivni projekt Likovi u meni. Projekt povezuje književnost i mentalno zdravlje učenika, potiče razvoj socijalno-emocionalnih vještina i razvijanje čitateljskih navika. Sastoji se od niza aktivnosti koje će se provoditi tijekom cijele školske godine, a njegovu je provedbu podržalo i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih.
Razumijem Hamleta
U radionici Emocije među redovima učenici su Shakespeareovu tragediju Hamlet promatrali sa stajališta osobnih iskustava i poveznica s glavnim likovima, čime su vježbali i osnaživali empatiju.
Lako je osuditi Hamleta zbog neodlučnosti u osveti smrti vlastitoga oca – sve dok se ne pokušamo staviti u njegovu kožu. Učenica Marta Gojević iz 3.B razreda preuzimajući ulogu Gertrude, Hamletove majke, zapisala je: Moram s njime razgovarati o ovome i objasniti svoju stranu. Ne bih htjela zbog istoga događaja izgubiti i muža i sina. Nije li poruka da se razgovorom može razriješiti većina sukoba – sjajan ishod čitanja ove stare tragedije? Ponekad nam je zaista potrebna osoba kojoj se možemo povjeriti i bez straha izreći što nas muči. Dok Hamletove riječi: „U meni je bol što se ne vidi; ovo su tek znaci i odijelo tuge“ podsjećaju da tuđe emocije nisu uvijek vidljive, ali ih možemo pokušati razumjeti.
Empatija – vještina koja se osnaživala ovom radionicom, započinje jednostavnom mišlju: možda ne razumijem sve, ali poštujem kako se osjećaš i pokušat ću ti biti podrška.
3.B savjetuje Hamleta 😊
Gregor kao ogledalo
Na radionici Likovi kao ogledala učenici su promišljali o Kafkinu Preobražaju i o razlici između privatnog i javnog ja. Često svijetu pokazujemo sigurnost i osmijeh, dok iznutra osjećamo nesigurnost ili tjeskobu. Tako se, poput Gregora Samse, ponekad budimo s oklopom koji nas štiti, ali nas i udaljava od drugih. Autentičnost znači pronaći ravnotežu između očekivanja okoline i vlastitih potreba te naučiti postaviti granice – nešto što Gregor nije uspio. Kao završni dio našeg promišljanja, 4.G je osmislio i snimio kratki filmić inspiriran Gregorovom pričom i tematikom radionice:
Gregor Samsa u 2025. godini
Donosim li dobre odluke?
Na radionici Obrat u radnji učenici 2.C razreda su, analizirajući Poeova djela Crni mačak i William Wilson, promišljali o donošenju odluka te o tome kako ovisnost može zamutiti prosudbu. Prisjetili su se vlastitih pogrešnih odluka i razmišljali o tome kako bi se iste situacije mogle drukčije završiti.
U Crnom mačku pripovjedač je ovisan o alkoholu, a William Wilson o kockanju i varanju. U oba slučaja čitamo kako poroci postupno potiskuju razumnu stranu ličnosti.
Zaključak je jasan: kada primijetimo znakove ovisnosti ili loših navika, potrebno je potražiti pomoć prije nego što se zatvoreni krug učvrsti.
Učenici 2.C razreda kroz igranje uloga vježbaju vještinu donošenja odluka
Jači nego što mislimo
Učenici 2.B razreda su tijekom radionice Kofer snage, raspravljajući o prognanici iz Vukovara, učili kako se nositi sa stresnim situacijama, razlikovati emocije, misli i ponašanja te prepoznati vlastite izvore podrške. Svi smo psihološki otporniji nego što ponekad mislimo. Otpornost nije nešto s čime se rađamo ili ne rađamo – ona se gradi. Za njezin razvoj presudno je pronaći mostove, odnosno ljude i aktivnosti koji nas podižu i pomažu nam da izdržimo teškoće. Poruka radionice bila je jednostavna, ali važna: nitko nije posve sam.
Učenici 2.B razreda povezani klupkom osjećaja
Da bismo lektiru malo više voljeli
Radionice su tek dio projekta. Učenike očekuju i druge aktivnosti – pisanje, snimanje radijske emisije, osmišljavanje psiho edukativne slikovnice, povezivanje s lokalnom zajednicom te susreti s gostima. Cilj je da lektira ne bude samo obaveza, nego prilika za razumijevanje književnosti, ali i nas samih.
Voditeljice projekta predstavljaju projekt na ŽSV-u
