U četvrtak, 1. prosinca 2016., učenici 1.d razreda, u pratnji naše knjižničarke Višnje Beus i razrednice Valentine Kukas, posjetili su knjižnicu S.S Kranjčevića i sudjelovali na vrlo zanimljivom predavanju Tajne zagrebačkih vještica u okviru jesenskog ciklusa događanja „Kulturne i prirodne baštine Hrvatske“.
Predavač je bio profesor povijesti i književnosti, Deniver Vukelić, koji nas je odveo u mračne srednjovjekovne dane progona zagrebačkih vještica. Saznali smo puno o njihovim magijama, čarobnjaštvima i načinima njihovih uhićenja, dokazivanja krivice i mučenja do konačne smrtne kazne. Knjiga „Malleus maleficarum“, tzv. priručnik za lov na vještice koji je nastao u 15. stoljeću u Njemačkoj, još više je potaknuo širenje ideje mržnje i netolerancije prema mnogim osobama diljem cijele Europe. Na ovaj su način mnogi neopravdano optuživali i sve svoje neistomišljenike i protivnike da bi ih eliminirali iz društvenoga života.
Zanimljivi su bili pokusi kojima se dokazivalo da je netko vještica. Najčešći su bili pokusi s vagom (vještica mora biti lagana da bi letjela), pokus suzama (ako nije mogla plakati, vještica je), pokus »Očenašem« (ako bi 6–7 puta brzo izmolila molitvu i samo jednom pogriješila, vještica je), pokus s nosom (krvnik bi ženu udario drvenom palicom u nos i po boji krvi ocijenio je li vještica), pokus s hladnom vodom (okrivljenu bi vezali užetom i bacili u rijeku; ako pliva na površini – kriva je, ako potone – nedužna je).
U Zagrebu i okolici za vještičarenje bilo je optuženo oko 250 osoba, a gotovo sve su spaljene (uglavnom je bilo riječ o ženama, iako je bilo i dvadesetak optuženih muškaraca). Samo njih 12 od 250 oslobođeno je optužbi, a čak 517 ljudi pritvoreno je na daljnje ispitivanje. Danas postoje zapisi o mučenjima koja su trajala i po 22 sata bez prestanka. Nakon priznanja, počelo bi mučenje raznim strašnim napravama. Među najbrutalnijim napravama su bili koloturi (vezivanje ruku i nogu konopcem i rastezanje), zatim naprava slična stolcu, prekrivena oštrim trokutastim čavlićima ili daska prekrivena čavlima, na koje bi posjeli ili polegli mučenog ili mučenu; potom konjić, koji je kao jedan od najtežih oblika torture služio za rastezanje pa vještičja stolica (velik i čvrst stolac, čitav prekriven oštrim šiljcima) itd.
Najčešća je osuda bila spaljivanje na lomači. U Gradecu se to odvijalo na današnjem početku Tuškanca, koji se tada zvao Središče ili Zvezdišče, a na Kaptolu kraj vrata vanjskoga prednjeg zida (danas ne postoji, na tom je mjestu otprilike fontana s kipom Djevice Marije).
Takva je situacija s progonima i mučenjima potrajala sve do sredine 18. stoljeća, do vladavine carice Marije Terezije, koja se založila da se zaustavi lov na vještice.
Predavač je na kraju spomenuo i ciklus romana „Grička vještica“ Marije Jurić Zagorke u kojem se vjerno oslikava to mračno razdoblje zagrebačke povijesti.
Ove zastrašujuće i potresne priče iz naše povijesti potaknule su nas da suosjećamo sa svim nevinim žrtvama tih procesa i da budemo ipak sretni što su ta okrutna vremena daleko iza nas.
V.B.
(H.B.)
