Ali u istom onom trenutku kad mi je gutljaj čaja, izmiješan s mrvicama kolača, dotakao nepce, ja uzdrhtah, svrativši pažnju na nešto izvanredno što se zbivalo u meni. Smjesta mi sve nedaće života postadoše ravnodušne, njegovi mi se porazi učiniše bezopasni, a njegova kratkoća prividna… I tad mi na jednom pred očima iskrsne uspomena. Taj okus pripada komadiću madeleine koji mi je u Combrayu, u nedjelju ujutro, davala tetka Leonie kad bih došao u njenu sobu da je pozdravim… Miris i okus; premda nježniji, čuvaju u sebi sjećanje, očekivanje i nadu, i kraj ruševina svega drugoga, na svojim sitnim, jedva zamjetljivim kapljicama, nepokolebljivo nose cijelu golemu zgradu uspomena. (Proust, Combray)

Evo kako su učenice 4.n oživljavale uspomene s prof. Meom Glasnović na satu obrade lektire “Combray” francuskoga autora Marcela Prousta.

Inače, ti kolačići madeleine, a ima ih za kupiti na nekim benzinskama na autocestama , nešto su najbolje što možete pojesti uz šalicu čaja! Proust je pio lipov – vi slobodno odaberete i koji drugi . I čitajte Prousta – težak je, ali poseban !

Više fotografija potražite na našem Facebook profilu.

(H.B.)