“Kako ne podnosim poštenjačine. Volim poštene ljude, ali ne podnosim one što to nose kao zastavu. Tko je to savršeno čist pa mirne duše sudi o drugima?” (Ciganin, ali najljepši, OceanMore 2016., str. 341)
Kristian Novak, dobitnik dviju tpotralovih nagrada, Nagrade Ksaver Šandor Gjalski i nagrade Fran Galović, dao nam je čast da budemo domaćini jednoj od samo pet književnih tribina koje je dogovorio u 2018. godini.
Tribinu kojoj je prisustvovao, bar otkad radim u školi, dosad najveći broj nastavnika, vodile su naše knjižničarke, ali i publika koja je postavljala zanimljiva i ciljana pitanja o njegovim sjajnim romanima “Črna mati zemla” i “Ciganin, ali najljepši”. Zaista ugodnih “neznamkolikojernismogledalinasat” minuta proteklo je kao od šale! Da ne kradem riječi Blanki Ivanović koja će vam o svemu pisati u “Labosu”, reći ću samo da su dojmovi svih prisutnih vrlo pozitivni i da nam je bila čast upoznati utjelovljeni fenomen hrvatske književnosti. Koji niste bili – mnogo ste propustili, a koji jeste – ne treba vam ništa dodati. ČITAJTE NOVAKA! 
