Već tko zna koju godinu zaredom – naš je školski list Labos predstavljao našu školu na Državnoj smotri LiDraNo, ove godine u prekrasnom, i burom ohlađenom, Primoštenu. No, čim su optimistični mentori i učenici napunili obale ispred hotela, zasjalo je sunce (ali stvarno je bilo tako, ne patetiziram!). Među deset najboljih školskih listova iz cijele Hrvatske, zasjala je tako i naslovnica našega Labosa koju su osobito pohvalili (Lenard i Andrea i prof. Ana Koletić – možete biti ponosni ;)). Svidjela im se i tema našega broja, predrasude, ali osobito način na koji je koncipiran naslov koji koketira s Novakovim naslovom romana: „Kozmetičarka, ali najpametnija!“ (za koji je zaslužna naša knjižničarka, prof. Višnja Beus). Iz istoga su razloga pohvalili i uvodnik jer problematizira temu broja, a svidjela im se i naša sportska rubrika „Iz Perinog pera“ :)!
Uživali smo gledajući i druge časopise (sve smo vam ih donijele u školsku knjižnicu pa ih škicnite) jer je pravo čudo što sve učenici i predani mentori mogu napraviti <3!
Naši osobni favoriti – Tabula nova (Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok) zbog dizajna za koji ne znamo kako ga nadmašiti (i jer se naša Marta Paladin skompala s njima) i Stručak – jer ih volimo već godinu dana, jer imaju intervju s Višnjićem, jer čuda rade u toj svojoj školi (holograme i touch ključanice i svašta nešto) i jer imaju najzabavnije zadnje stranice ikada (podijelit ću ih nakon ove objave).
Osobito nam je drago što su s nama bili Cener (X. gimnazija) i Mi mladi (III.gimnazija) iz Zagreba; novi listovi Drugačiji (II. gimnazija iz Splita) i Kult (Prva riječka hrvatska gimnazija); uvijek dobri Lumen, FRANzine i Otrovno pero.
ALi ono što čini LiDraNo nisu pohvale za vaš rad, već ljudi s kojima tamo imate priliku družiti se…a u tome smo zaista uživali i dekontaminirali se od svega lošega ;)! Pritom osobno zahvaljujem osobito Šelova Vorijorsić i Sejla Dunic; Borisu Škifiću (lik s fantastičnim martama!) – tagirala bih kada bi se na što mogao tagirati, ali lipo nam je i vako! – a za što mu zahvaljujem, za to nema pravih riječi!; dragoj legici s fakulteta, Silvija Pečnjak, kolegama Ivanu Janjiću i Ivanu Pavloviću iz Zagreba za svaku duhovitost,,a osobito Velikom Vođi (koji je isti ovaj prvi) što je Martu i mene pustio da odbjegnemo iz busa i pođemo sa Zadranima, a onda nas ipak primio natrag (k’o razmetne sinove!) na šibenskim naplatnim kućicama!
Valjda nikoga nisam zaboravila. Nadamo se da će nas i dalje tamo na LiDraNu voljeti (kako je ove godine predsjednik povjerenstva rekao) i dalje nas zvati da još učimo i budemo još bolji – i još se više družimo ;)!
O smotri čitajte i ovdje, ovdje i ovdje.
