Kada je 1965. objavljen, “Stoner” Johna Williamsa prošao je gotovo posve nezapaženo. Danas, pola stoljeća preporuka poslije, remek-djelo američkog romanopisca voljom se oduševljenih čitatelja pretvorilo u svjetsku književnu senzaciju. No u čemu je tajna zavodljivosti priče o tihom profesoru engleske književnosti, o njegovu “malom” životu na malome sveučilištu u Missouriju?
Je li u njegovu nesretnom braku ili u njegovoj izvanbračnoj ljubavi? U njegovu odnosu s kćeri, ili u njegovoj strasti prema književnosti, zbog koje će kao mladić napustiti roditeljsku farmu, opčinjen čarolijom jednog Shakespeareova soneta? Tajna je, jednostavno, u Stoneru.
William Stoner nije junak na kakve smo navikli i koje je lako reklamirati. Nije najhrabriji, ni najbolji u svome poslu, nije najuspješniji, ni najsretniji, a opet – ljudski život teško da se može proživjeti hrabrije, punije, sretnije i bolje od onoga kako je živio Stoner. “Stoner” je iznimna knjiga o naizgled nimalo iznimnom čovjeku.
