Nakon plišanaca, majica i platnenih vrećica, sudionici projekta Vrlo zapetljane priče 2 odlučili su istražiti mogu li se priče stvarati i na neke sasvim neočekivane načine. Pokazalo se da mogu. Ponekad je dovoljno uzeti marker i početi precrtavati tekst.
Tako smo otkrili blackout poetry – kreativnu tehniku u kojoj se iz postojećeg teksta izdvajaju pojedine riječi, a sve ostalo prekriva. Rezultat? Od običnog teksta nastaju pjesme, poruke i priče koje autor izvornog teksta vjerojatno nikada nije ni planirao napisati.
Dok smo tražili skrivene riječi među redovima, početkom veljače zaputili smo se u Lepoglavu na radionicu izrade lepoglavske čipke i posjet muzeju. Na prvi pogled čipka i blackout poetry nemaju mnogo zajedničkog, ali ubrzo smo shvatili da obje aktivnosti traže isto – strpljenje, pažnju prema detaljima i sposobnost da iz mnoštva sitnih elemenata stvorimo nešto smisleno. U našem slučaju to je značilo da smo se, sasvim očekivano, ponovno zapetljali. Ovaj put ne u vunu, nego u niti.
Projekt je u međuvremenu postao i međunarodan. Tijekom boravka učenika iz njemačkog Kerpena u našoj školi organizirali smo zajedničku radionicu blackout poetry. Pokazalo se da za kreativnost nije važno govorimo li hrvatski ili njemački – dovoljno je da svi imamo markere i dovoljno mašte.
Materijal za provedbu radionice na engleskom jeziku dostupan je na poveznici.
Naravno, tu nismo stali. Kako to već biva u projektu Vrlo zapetljane priče 2, jedna ideja dovela je do druge pa smo nastavili istraživati blackout poetry i osmislili vlastitu radionicu Od zapetljanog do smisla. Polazna ideja bila je jednostavna: ne pokušavaj riješiti sve odjednom. Prvo pogledaj što vidiš, zatim poveži tragove, a smisao će doći sam.
Nastavni materijal za provedbu radionice dostupan je na poveznici.
A kako završiti priču o tragovima, skrivenim značenjima i povezivanju detalja? Dana 5. svibnja zajednički smo posjetili predstavu Cluedo u Satiričkom kazalištu Kerempuh. Nakon mjeseci traženja skrivenih poruka u tekstovima, povezivanja riječi, istraživanja uzoraka i sastavljanja priča iz naizgled nepovezanih elemenata, bilo nam je sasvim prirodno okušati se i u rješavanju jednog kazališnog misterija.
Jesmo li ga pronašli? To nećemo otkriti.
Ali jedno smo sigurno naučili: bilo da slažemo čipku, precrtavamo tekst ili rješavamo misterij, najbolje priče nastaju onda kada trag po trag pokušamo pronaći smisao u naizgled zapetljanim stvarima.
